Pripovijest umalo istinita o nemogućem susretu s Pier Paolom Pasolinijem
Ugled jednog od najzanimljivijih talijanskih autora srednje generacije Emanuele Trevi stekao je slojevitim djelima u kojima na samosvojan način miješa prozne žanrove. U knjizi Nešto napisano, koja mu je donijela Europsku nagradu za književnost, Trevi kombinira autobiografiju i esej pripovjedajući o danima kada je kao zaposlenik Zaklade Pier Paolo Pasolini, zahvaljujući osebujnoj Lauri Betti, bivšoj glumici i voditeljici zaklade, bio podvrgnut svojevrsnom inicijacijskom obredu.
Sjećanja se izmjenjuju s promišljanjima o Nafti, Pasolinijevom djelu u kojemu talijanski kritičari i danas traže odgovor na pitanje o autorovoj nerazjašnjenoj smrti: “Nafta je dugačak odlomak, ono što ostaje od ludog, vizionarskog, objaviteljskog djela koje probija sve kodove. Pasolini je na njemu radio od proljeća 1972. do dana koji neposredno prethode njegovoj smrti, u noći između prvog i drugog studenog 1975. Nafta je divlja zvijer. Kronika procesa spoznaje i preobrazbe. Ona je spoznaja o svijetu i eksperiment nad samim sobom.”
U svojemu podjednako raznorodnom i fragmentarnom tekstu Trevi promiče Piera Paola Pasolinija u paradigmatsku figuru talijanske i europske kulture 20. stoljeća te nudi drukčiji pogled na njegovo posljednje djelo, tumačeći ga kao kroniku osobne inicijacije i nepovratne preobrazbe — uzvišeni bljesak spoznaje koji “presijeca dušu”.
Prevela s talijanskoga Tatjana Peruško
Emanuele Trevi (Rim, 1964.) talijanski je književni kritičar i spisatelj. Objavljuje esejistička, književnokritička i prozna djela. Surađuje s dnevnim listovima, urednik je brojnih književnih publikacija te voditelj radijskih emisija o književnosti na RAI-ju 3. Osim nekoliko romana (I cani del nulla, 2003., Senza verso, 2005., Il libro della gioia perpetua, 2010.), objavio je dvije knjige intervjua (s ocem Marcom Trevijem, psihoanalitičarem te piscem Raffaeleom La Capriom) i nekoliko knjiga kritičkih eseja (Istruzioni per l’uso del lupo, 1994., Musica distante, 1997. i dr.).Ugled jednog od najzanimljivijih autora srednje generacije Trevi je stekao esejističkim tekstovima te osobito zanimljivim žanrovskim kombinacijama u slojevitim proznim djelima poput knjige Nešto napisano (Qualcosa di scritto, 2012.).
